Udomljavanje odraslog psa ima puno prednosti. To je najbolja odluka za ljude koji nemaju vremena i mogućnosti odgajati štene. Odrasli psi uglavnom već znaju neka “pravila ponašanja” te su stabilniji od razigranog šteneta, koje traži jako puno naše pažnje i vremena. No pri odabiru psa treba uzeti nekoliko stvari u obzir.
Prije nego što udomite psa, dajte si vremena i obiđite nekoliko azila/šinteraja, razgovarajte s obitelji i donesite zajedničku odluku. Također, bilo bi dobro da upoznate psa prije nego sto ga dovedete u svoj dom. No pri tome imajte na umu da postoji mogućnost da će se ponašanje psa promijeniti (donekle ili u potpunosti) kada se prilagodi životu s vama.
Život u azilu, šinteraju, kod privremenih udomitelja ili na cesti utječe na ponašanje psa. Što je situacija stresnija, pseće će ponašanje biti izraženije. Bilo to u obliku velike uzbuđenosti (lajanje, skakanje, cviljenje) ili potpune povučenosti (izuzetna mirnoća, izbjegavanje kontakta, ukočenost), takvo ponašanje često nije realni odraz psećeg karaktera/temperamenta. Kao i na nas, na pseće ponašanje izuzetno utječu okolnosti.
Psi su bića navike, vole predvidivost i pravilan ritam jer im to pruža osjećaj sigurnosti i stabilnosti. U prostoru gdje boravi veći broj pasa, bučno je ili ako se pas osjeća nezaštićen, velika je vjerojatnost da neće dobro spavati i odmarati se. To može negativno utjecati na ponašanje, kao i na zdravlje. Utjecaj ima i prehrana, odnos prema psu, aktivnost i dr. Dakle, ima više faktora koji utječu na to kako će se pas osjećati i ponašati.
No ipak se isplati probati upoznati psa koji vam se svidio, jer ćete dobiti neki uvid. Također, ako ćete ga neko vrijeme redovito posjećivati, šetati ga, maziti, dati mu poslastice, moguće da će njegov karakter brže izaći na vidjelo. To je pogotovo važno ako imate djecu. Ako imate i druge ljubimce, probajte ih upoznati na neutralnom terenu.
Svakako treba više paziti da s onim psima koji su jako uplašeni ne inzistiramo na odnosu, već treba pustiti psa da sam poželi neki kontakt i odnos s nama. Ovdje možete više pročitati o strahovima kod pasa: http://www.vagabond.hr/strahovi-kod-pasa/
Razlika u ponašanju psa može biti vrlo očita onog trenutka kada pas izađe iz stresne situacije. Može se dogoditi npr. da pas koji je u azilu bio jako miran u vašem domu postane zaigran i aktivan pas. Naravno, vrijedi i suprotno. Pri druženju sa psom trebali biste moći vidjeti naznake takvog ponašanja. To se ponekad može vidjeti već pri šetnji psa (vađenju psa iz boksa, prostora gdje pas boravi) gdje pas odmah promijeni ponašanje. Dakle, ponašanje unutar azila, šinteraja i raznih prihvatilišta nije nužno realan pokazatelj karaktera i temperamenta psa.
Postoje azili koji se maksimalno trude unutar svojih mogućnosti da je psima što ugodnije, no ipak će biti pasa kojima takvi uvjeti uz sav trud nisu adekvatni i bit će u stresu. To pogotovo vrijedi za pse koji su odrasli u nečijem domu te bili izbačeni na cestu i završili u azilu/šinteraju.
Ako ste našli psa na cesti, tada je teže procijeniti njegovo ponašanje, pa je najbolje odvesti ga prvo veterinaru na provjeru čipa, te da se otkloni sumnja da je pas ozlijeđen ili bolestan (to može utjecati na ponašanje), te ga potom odvesti doma i postepeno ga upoznati.
Lakše ćemo saznati osobnost onih pasa koji se nalaze kod privremenih udomitelja, no i to ovisi o tome u kojim su uvjetima držani (kuća/stan) te koliko se ljudi imaju mogućnosti njima pravilno baviti i otkriti kako reagiraju na vanjski svijet i razne okolnosti.
Dakle, može se dogoditi da npr. pas koji je bio miran i zadovoljan u stanu neće dobro prihvatiti život u vrtu/dvorištu ako nema i pristup u kuću (što je općenito važno), i obrnuto. Također, pas se može drugačije ponašati i osjećati ako u novom domu ima djece ili drugih ljubimaca, a prije je bio sam i slično.
Dakle, bilo bi idealno postepeno dovoditi psa u svoj dom (dolaziti upoznati psa i koji put ga dovesti doma na kratke periode), da se pas stigne prilagoditi novim okolnostima, i da bi se što prije otkrilo postoji li neki veliki razlog zašto određeni pas i određena obitelj/osoba nisu baš sretna kombinacija. Za psa je svakako teško kada ga se udomi pa vrati nakon nekog vremena.
Pri odabiru psa, nemojte birati samo po izgledu, već po tome hoće li se lako i dobro uklopiti u vaš dom i način života. To treba uzeti u obzir jer biste trebali unaprijed znati koliko ste aktivni, koliko imate vremena i slično, jer neki psi trebaju više pažnje, te ponekad i posebne okolnosti. Nije pravedno od psa očekivati da prihvati bilo kakve uvjete pod našom izlikom da smo mu spasili život i slično. Ako je to npr. pas koji stvarno voli i treba puno aktivnosti, trebali bi mu to i omogućiti.
Ako odaberete psa koji na očigled ima strahove, budite posebno pažljivi, strpljivi i po potrebi potražite stručnu pomoć.
O predrasudama vezanim za odabir mješanca/križanca sam pisala u jednom od prijašnjih Blogova: http://blog.vagabond.hr/predrasude-o-mjesancimakrizancima/
Često ljudi imaju predrasude i prema bolesnim/ozlijeđenim psima, no oni će se uz ljubav, pažnju i brigu oporaviti. A njihova zahvalnost i sreća što se bolje osjećaju bude očigledna. Jednako vrijedi za pse starije dobi koji su i više nego zaslužili da se odmoraju i uživaju u sigurnom i toplom domu.
Dakle, nije dovoljno misliti da će pas biti sretan samo zato što ste ga udomili i odveli iz teških ili groznih uvjeta. Jednom kada se pas udomaći, vremenom će se opustiti, pokazat će svoju pravu osobnost, te će imati razne želje i potrebe koje treba poštovati. Naprimjer, vremenom ćete saznati dali treba više šetnje, igre, pažnje, te kakav ima odnos prema drugim životinjama, ljudima, djeci itd…
Zato sam gore i naglasila da bi bilo idealno kada bi prije nego zauvijek dovete psa u svoj dom, provodili neko vrijeme s njim da ga bolje shvatite i upoznate. Da znate jeste li spremni brinuti baš o TOM PSU, bez obzira koliko vam sladak vizualno bio/bila.
To prevenira cijeli niz nepotrebnih problema, kao i potencijal da se psa vraća (ima i toga često).
Također trebamo uzeti u obzir spol i dob psa. Ako je pas u pubertetu, njegovo ponašanje će se najvjerojatnije poslje toga perioda promijeniti. Bit ce staloženiji, smireniji, pa na njegovo ponašanje tijekom tog perioda gledajte s više strpljenja, jer će ono proći. Više o pubertetu pročitajte ovdje: http://www.vagabond.hr/pubertet-kod-pasa/
A kada ga dovedete u dom, na vama je da pomognete psu da se što bolje i lakše uklopi u vaš život.
Pas za kojeg se odlučite ima svoju priču i nažalost vam je ne može ispričati. Moguće je da ćete tek s vremenom otkriti da se nekih stvari, situacija ili ljudi plaši. Imajte tada još više razumijevanja i strpljenja, jer će on tada trebati vašu pomoć. Vi ste mu nova šansa da iznova upozna svijet, i na vama je da mu pokažete da svijet može biti predivno i sigurno mjesto.
To vrijedi za sve udomljene pse.