U zadnje se vrijeme sve više (napokon) priča o pozitivnom pristupu u radu sa životinjama, o socijalizaciji pasa, kliker treningu i slično. No cijelu priču često prati jedno nerazumijevanje cijele pozadine svega toga i samim time se ponekad metode i pristup dovode na loš glas. Drugi je problem da se pozitivan pristup počinje koristiti uz negativan (kažnjavanje, korekcije i dr.), što je za životinju zbunjujuće i možda jednako negativno kao korištenje isključivo negativnih metoda.
Da u grubo podijelim sto mislim kad kazem pozitivan i negativan pristup – to se u mojoj definiciji odnosi na nacin kako zivotinju ucimo, na koji nacin se odnosimo prema njoj (uzimanje emocija u obzir) i na to sagledavamo li cijelu sliku.
Pod negativan pristup i metode ubrajam ucenje i odnosenje putem korekcija i kaznjavanja.
Dakle fizicko kaznjavanje zivotinje (zivotinju fizicki prisiljavamo u polozaj, cukanje na ogrlici/ormi, bacanje na pod, lupanje predmetom npr. novinama/bicem, koristenje opreme koja nanosi fizicku bol), vikanje na zivotinju, zabranjivanje ponasanja, koristenje ljudskog govora tijela za zastrasivanje zivotinje (nagli ulazak u privatni prostor, grcenje misica, ukocenost tijela, zurenje itd..), nepostivanje (i nerazumijevanje) zivotinjskog govora tijela, forsiranje zivotinje da ide u situacije koje su joj nelagodne, neuzimanje u obzir toga kako se zivotinja osjeca dok je kraj nas ili dok je nesto ucimo, te neuzimanje u obzir dobi, povijesti, pasmine, okolnosti itd. (gledanje cijele slike).
Koristenje opreme koja je dizajnirana s ciljem da nanosi nelagodu/bol pri ucenju.
Pod pozitivne metode i pristup ubrajam ucenje preko motivacije (onog sto je motivirajuce za pojedinu zivotinju, a ne sto mi smatramo da treba biti) i preko nagradivanja (opet onog sto zivotinja smatra nagradujucim).
Dakle koristenje pristupa u ucenju koji zivotinju postavlja u situaciju u kojoj ima priliku shvatiti sto zelimo, kojim poticemo zivotinju da radi ono sto zelimo, uzimamo u obzir kako se osjeca, okolnost, dob (cijela slika), prilagodavamo se situaciji, razumijemo i postujemo zivotinjski govor tijela, koristimo nas govor tijela i ton glasa na nacin koji nije prijeteci i koji zivotinju smiruje, ne fosiramo zivotinju u situacije koje su nelagodne, po potrebi/zelji koristimo se “marker treningom” kao pomocnim sredstvom za jasniju komunikaciju, koristimo se prevencijom i preusmjeravanjem ponasanja, razumijemo prostorni menadzment i sluzimo se njime kao pomocnim sredstvom u ucenju, koristimo postepeno ucenje, davanje predaha i odmora, i radimo na odrzavanju ponasanja.
U zadnje su vrijeme razni treneri po svijetu i kod nas prihvatili cinjenicu da klijenti ne zele nuzno kaznjavati svojeg ljubimca, vikati na njega i naredivati mu, pa su uveli rijeci kao nagradivanje, pozitivan pristup, socijalizacija (posebna tema koja je potencijalno opasna za zivotinju i drustvo ako je pogresno shvacena).
No nacin primjene jasno pokazuje da ne postoji ispravno razumijevanje toga sto to znaci.
Naprimjer, jedan se inozemni jahaci centar u javnosti rado prikazuje kao centar koji koristi kliker trening (za marketing ocito), no oni ga koriste SAMO kada konj napravi ono sto im se svida, no konja prisilno dovode do toga da napravi ono sto zele te tada to nagraduju. To NIJE pozitivan pristup u ucenju. Kao ni koristenje klikera paraleno uz bic, mamuze, natezanja uzdi i slicno…
Treneri pasa govore da psa treba nagraditi kada radi sto zelimo, no da ga treba kazniti kada radi ono sto ne zelimo. Zvuci logicno, zar ne? No to tako NE izgleda u ocima zivotinje.
To bi bio takozvani princip – mrkva/batina – ajmo to sad prenijeti na sebe.
Zamislite da vama bliska osoba ima zadatak za vas no vi ne znate koji je a osoba vam to ne moze verbalno reci.
I onda se nadete u igrici Toplo/Hladno.
Znaci kad radite radnje koje vas priblizavaju zadanom cilju/zadatku (npr. da otvorite vrata koja su na drugom kraju sobe) osoba kaze Toplo – sto znaci blize si cilju ili Hladno- udaljavas se od cilja.
Kad napravite korak prema vratima osoba suti (neki smatraju da je i to oblik nagaradivanja – izostanak kazne) ili vas nagradi (i to ne nuzno s necim sto bi vi smatrali nagradom).
Super jeeeee!
No vi niste nuzno povezali da je taj vas korak donio nagradu jer ste u tom trenu radili i druge radnje (npr. gledali u osobu ili u prozor, podigli ruku itd..). No posto niste sigurni sto se desava i niste jos mogli povezati o cemu se tocno radi moguce da cete promijeniti smjer.
Pa krenete nazad prema osobi no sada vam se osoba unosi u lice i urla NEEEEEEE!! ili vas protrese jako, mozda vas gurne da padnete na pod, a mozda vas i strese struja…
Da ne pisem sada dalje, mozete zamisliti scenarij kako to izgleda dalje.
Hocete li se usuditi nakon nekog vremena vise ista raditi?
I takve se situacije ponavljaju u razlicitim okolnostima, nekad razumijete da se nesto od vas ocekuje, nekad vam se cini da osoba iz cistog mira vam daje nagradu ili vam nanosi neki oblik kazne.
Mozda imate srece pa ste pogodili i kretali se prema cilju pa je vise bilo nagradivanja nego kaznjavanja, no u cijelom tom procesu ucenja vi ste sigurno osjecali i nesigurno, zbunjeno barem…
A ucenje da bi bilo produktivno i da bi od njega imali neki benefit mora biti takvo da u njemu zelimo ponovno rado i svojevoljno sudjelovati.
U suprotnom ucenja vise nema…
Raditi radnje iz straha kako ne bi doslo do neke negativne posljedice nikada ne bi smio biti cilj ucenja…
Bez obzira sto MI znamo sto zelimo od psa (Sjedni, Dodi, Pusti itd..) njemu je to u pocetku potpuna nepoznanica.
Osim toga, zivotinje vole predvidljivost, to im daje osjecaj sigurnosti i ako je nasa metoda i pristup “toplo/hladno”, mi smo u njihovim ocima nepredvidivi i time se smanjuje njihova zelja za suradnjom, narusavamo odnos te mogucnost i volju zivotinje da uci
Pravilno koristenje pozitivnih metoda i pristupa izuzetno je mocno. Osim sto motivirajuce utjece na ucenje, utjece i na emociju – jedno bez drugog ne ide. Ako se ne osjecamo dobro, ne mozemo uciti ili cemo prisilno nesto nauciti no nauceno nam nece biti drago, s vremenom cemo to pokusati i izbjegavati raditi.
Vrijedi i obrnuto: ako smo nesto naucili na nacin koji je NAMA lako shvatljiv, gdje smo bili adekvatno motivirani i nagradivani pri ucenju, htjeti cemo te radnje ponavaljati i nase samopouzdanje ce rasti, kao i nase dobro emotivno stanje.
Zato pripazite i dobro se raspitatajte koliko je znanje ucitelja o pozitivnim metodama, kakav je pristup i na koji nacin rjesava probleme. Pitajte pitanja!
Pitajte kako da reagirate kada pas NE radi ono sto vi zelite.
U danasnje doba nije dovoljno povjerovati marketinskim trikovima kojima vas netko zeli namamiti, morate sami provesti istrazivanje. Buduci da vas ljubimac to ne moze, to je vasa duznost. 🙂
O tome sam pisala u ovom Blogu: http://www.vagabond.hr/pitajte-pitanja-znalci-o-psima-su-posvuda/
Jelena Kallay – Vagabond Positive Animal Communication
Dip. Animal Behavior Technology, Dip. ABT – CASI
Karen Pryor Academy Dog Trainer Professional Program, KPA – CTP
https://www.facebook.com/Vagabond.hr