Ako želimo nešto psa (životinju) podučiti ili promijeniti emociju i asocijaciju na nešto ili nekoga, tada trebamo i pratiti napredak u našem radu. Potrebno je odrediti neki krajnji cilj prema kojemu ćemo težiti.
Cilj treba biti što realniji, no i fleksibilan jer ipak radimo sa živim bićem i puno faktora mogu utjecati na to koliko čemu se cilju približiti. I to je u redu. Cilj je tu da nam pomogne da ostanemo na putu, da nas motivira i da nama bude jasnije što zapravo želimo postići.
Možemo put zamisliti kao početnu točku (Start) i krajnju točku (Cilj), a između te dvije točke uzlazne stepenice.
Ako si postavimo mali broj stepenica one će biti sve strmije (pogotovo što je cilj veći odnosno viši) te će nam biti teže doći do cilja iako nam se put možda čini kraći. No ako imamo puno stepenica sa nižim gazištem, lakše i brže ćemo ih prelaziti i nećemo se mučiti na prijelazu na sljedeću stepenicu. Što znači da je dobro zadatak (put) rasporediti na što više sitnih zadataka (stepenica).
Sjetimo se, učenje bi trebalo biti zabavno tada će se brže i lakše primiti. Također emociju ili asocijaciju nećemo promijeniti uspješno ako brzamo i ne poštujemo neke stvari.
Na svakoj stepenici postavljamo si i „mini cilj“ koji odgovara levelu na kojem se nalazimo. Kada smo taj cilj uspješno savladali tek tada krećemo na sljedeću stepenicu i gdje nas čeka novi „mini cilj“. Ako se na sljedećoj stepenici mučimo i previše je teško vraćamo se na stepenicu prije. Ili tu sljedeću stepenicu podijelimo u više manjih ciljeva. Opet, lakše ćemo napredovati ako nam to uvjeti omogućuju.
Dok smo na određenoj stepenici na one daljnje ne obraćamo pažnju, za njih ćemo koristiti puno prevencije, kako pas (životinja) ne bi vježbao nama nepoželjna ponašanja i kako ne bi pojačavao nelagodu odnosno negativnu emociju/asocijaciju ako je o tome riječ.
Koncentriramo se na dosadašnji put i najviše na stepenicu na kojoj jesmo. Pazimo da je zadatak realan i lako izvediv, da je motivator dobar i da pas (životinja) stvarno uči ono što smo planirali.
Može se dogoditi da kako se penjemo po stepenicama da zaboravimo kako je izgledala početna točka i da naša očekivanja previše orijentiramo prema krajnjem cilju. Tada se znamo razočarati u naš rad i misliti da ne napredujemo jer nam se čini da smo dugo na nekoj stepenici i da se čak koji put i vraćamo unazad.
No kada bi pogledali kako je sve izgledalo na samom početku tada bi vidjeli da smo zapravo uspješni i sa dobrom motivacijom bi išli dalje.
Napredak možemo i mjeriti pa vidjeti grafički kako nam ide. Normalno je da napredak koji put izgleda kao val, može izgledati kao da idemo u nazad (periodično se spušta). No taj val je uzlazan i kada se odmaknemo jasno je da ipak napredujemo. Na samo učenje utječe veliki broj faktora, nešto sam o tome pisala u ovom Blogu: https://www.vagabond.com.hr/proces-ucenja-kod-pasa/ Zato je uvijek važno gledati cijelu sliku i uzeti u obzir sve što je dovelo do tog trenutka, kako se ne bi frustrirali i da bi lakše donijeli odluke vezano za daljni rad.
Ako posustamo ili se frustriamo, razočaramo i naši ljubimci će to osjetiti, tek tada ćemo usporiti daljini rad. Strpljenje, te znanje što i zašto nešto radimo, su ključni. U teškim zadacima i ciljevima i najmanji napredci su velika stvar, toga trebamo biti svjesni.
U napredak trebamo ulagati, što više uložimo kvalitetnije ćemo stići do cilja. Jer nije samo cilj važan, već i kako smo došli do njega. Treba uzeti i u obzir što je pas (životinja) stvarno naučio na tom putu ka cilju, i kako se pritom osjećao.
Na putu k cilju trebamo vjerovati da ćemo uspjeti, biti optimistični i takav stav prenijeti i na našeg ljubimca.
Što znači da trebamo i sebe motivirati, a za to trebamo opet imati dobre uvjete za rad. Sve je povezano i o svemu tomu ovise i rezultati.
I jednom kada se približimo cilju ili čak i dođemo do krajnjeg cilja (što neće uvijek biti slučaj), tada trebamo znati da tu priči nije kraj.
U naučeno treba nastaviti ulagati i održavati ga. Nije dovoljno očekivati, trebamo životinji biti podrška, jer oni ovise o nama u toliko toga, tako i u ovome. Oni trebaju naše razumijevanje i našu pomoć, pogotovo ako se radi o nekom problemu u ponašanju.
