Ako imate mogućnost voditi svojega psa u pseći park, trebali biste pripaziti na nekoliko stvari. Osim što trebate pripaziti na to kako se vaš pas osjeća, treba paziti i na druge korisnike parka – druge pse i njihove ljude. Za početak treba uzeti u obzir da nije svim psima ugodno u većem psećem društvu ili u psećem društvu općenito.
Prednost takvog parka je da psa možemo pustiti s povodnika bez bojazni da ode na cestu ili se izgubi. No to isto tako znači da postoji mogućnost da se baš u to vrijeme kada smo došli, u parku nalazi veliki broj pasa. Ponekad nismo ni svjesni ili ne znamo čitati govor psećeg tijela da bismo uvidjeli kako našem psu nije ugodno ili da drugim psima nije ugodno zbog našega psa.
Ako našemu psu nije ugodno, tada je zbog njega bolje otići iz parka, taj put naći alternativni prostor za šetnju ili psa na drugačiji način umoriti. Možemo otići u park kada vidimo da je u njemu manji broj pasa ili su ondje psi za koje mislite da će vašemu psu odgovarati po stilu igre, odnosno interakcije. To znači da ukoliko se vaš pas, naprimjer, voli igrati samo s manjim psima, onda mu trebate birati takve prijatelje. Ako ga psi uopće ne zanimaju, tada to treba poštovati i pustiti psa da radi ono što njega zabavlja/opušta.
Mi često zaboravljamo da u šetnju idemo zbog psa i da odlazak u pseći park nekomu može biti veliki stres bez obzira na to što mi mislimo da bi mu tamo trebalo biti zabavno. Nije pravedno nametati psu način na koji će se opustiti i zabaviti jer je svaki pas drugačiji i odgovara mu nešto drugo. Psi bi trebali moći sami odlučivati na koji način žele provesti svoje vrijeme vani u šetnji. To možemo jasno vidjeti po psećem ponašanju i govoru tijela.
Kroz kontinuirano kretanje smanjujemo potencijalne sukobe.
Nije dobro za novoga psa da se na njega nepoznati psi grupno zalijeću. Zato budite obzirni i potrudite ih se upoznati pojedinačno kako bi se novi pas što lakše uklopio u dinamiku grupe.
Idealno bi bilo da psi budu stavljeni na povodnik kada neki pas ulazi u park, te ih se pušta jednog po jednog. Ili da barem svojem psu odvraćamo pažnju dok pas koji ulazi u park ne uspije na miru ući.
Čak i ako oba psa uživaju i u grubljoj igri, trebamo ih imati na oku. Ako je igra pregruba te se jedan od pasa počne osjećati ugroženo, igra može lako prijeći u okršaj. To svakako vrijedi za štenad, dakle treba pripaziti da se ne preplaše.
Dobro je voditi svojega psa na razna mjesta u šetnju, ne uvijek u isti park. Kako bi učio da pravila ponašanja vrijede svugdje, kako bi upoznao razne pse, te kako ne bi došlo do toga da počne biti grub u “svojem parku” jer to smatra svojim područjem.Također pas već dobro poznaje prostor pa može doći do dosade kroz zasićenje, pa nećete postići željeni efekt makar bili u parku dva sata.
Nekada je šetnja novim kvartom (prostorom) gdje ima novih mirisa i drugačija je okolina stimulativnija od šetnje po parku kojeg pas već jako dobro poznaje.Ako imate psa koji se ne slaže dobro s drugim psima ili ljudima, tada takva mjesta nisu dobar izbor i u tome slučaju potražite pomoć stručnjaka.Ako se vaš pas više voli igrati s igračkama, stanite sa strane i igrajte se s njim, no pripazite kad je park prepun drugih pasa jer može doći do okršaja zbog igračke.
Ako je vaš pas u procesu učenja i upotrebljavate poslastice, nemojte ih davati drugim psima, pogotovo ne bez pitanja. Poslastice također lako mogu postati izvor okršaja između pasa.
Ako je vaš pas od onih koji stoje kad vi stojite, svakako se trebate kretati jer ste zato i izveli psa van, da protegne noge i pronjuška. Osim što trebamo paziti na pseće odnose i osjećaje, treba pripaziti i na opću kulturu, a to je čišćenje izmeta svojega psa.
Također izbjegavajte rječkanje i okršaje s drugim vlasnicima pasa. Pseće livade i parkovi često vrve raznim “stručnjacima” za pseći odgoj i lako se možete uvući u razne rasprave, a razni nestručni savjeti mogu čak biti i opasni.