Ovo je izuzetno kompleksna i važna tema. Strahove i traume ne bi smjeli shvaćati olako niti tome tako pristupati. Veliki broj pasa osjeća strah zbog (od) nečega, a razlozi su raznoliki. Neki su uzrokovani time što pas nije prošao pravi proces socijalizacije u razdoblju odrastanja (“prozor” učenja o svijetu je prilično kratak kod pasa), neki su vezani za traumatsko iskustvo, dok neki psi imaju gensku predispoziciju ili/i su plašljivi po naravi.
Koji god razlog bio, jedno vrijedi za sve pse – njima nije lagano!
Ono što se često događa skrbnicima pasa je da strahovi njihovog ljubimca izazivaju u njima frustraciju jer život sa psom koji ima strah/ove zahtijeva ponekad i prilično velike prilagodbe u životnom stilu i svakodnevici. I to je potpuno razumljivo, no nervoza i ljutnja naravno ne pomaže njihovom psu, dapače, najčešće dolazi do razdora u odnosu. Posljedično pas se tek osjeća usamljen u svojem strahu i emocija se produbljuje.
Ono što mi trebamo napraviti za našeg psa je pomoći mu da se nosi sa svojim strahom.
Postoji li magična formula kako to učiniti? Ne, naravno. No postoje razni načini i metode, ali njih je najbolje prepustiti stručnjacima kako ne bismo nenamjerno pogoršali stanje, no svakako i sami skrbnici mogu puno pomoći.
Postoji mit da ako psa koji se boji mazimo, dajemo nagrade ili pozornost, time zapravo pojačavamo strah jer dajemo psu informaciju da je OK bojati se!! Isti mit vrijedi i za reaktivne pse. Ljudima se često preporučuje da pse koji se boje treba ignorirati, ne dati im da nam budu blizu ili ih čak natjerati da se približe izvoru straha. No baš nasuprot, to je najgore što možemo napraviti našem psu!
Psima su njihovi strahovi STVARNI. Ono što nama izgleda kao “pa to je samo pas”, dijete, čovjek s vrećicama, ruka koja prilazi, bicikl, vrećica na podu, grmljavina ili petarde, u očima našeg psa to su čudovišta s 10 glava i grozni zvukovi koji im iskonski govore da se treba od njih maknuti jer im mogu nauditi. Zato nemojte gledati na takve situacije svojim očima, već pokušajte njihovima.
Možda nemate neki veći strah, kao npr. od visine, paukova, zmija ili slično, tada će vam biti teško zamisliti kako se psi osjećaju. No pokušajte, svatko od nas ima nešto što u nam izaziva barem nelagodu. Bi li vama pomoglo u tom slučaju da vas netko tko vam je drag i bitan (mama, tata, suprug/a, prijatelj..) izignorira ili tjera od sebe? Bi li vam pomoglo da vas taj netko uzme za ruku i vuče prema izvoru straha, zatvori vas u sobu i kaže, sad ćeš se suočiti sa strahom jer ti ja tako kažem. Naviknut ćeš se već na to.
Kada životinju (pogotovo repeticijski) izlažemo prisilno i bez izlazno velikoj nelagodi tada može doći do odustajanja od bijega/borbe. To prividno izgleda kao da se životinja prestala bojati (reagirati). No ona se zapravo povukla u sebe i ne usudi se vise išta pokušavati. To je kao prvo okrutno, kao drugo to je i opasno. Premda prividno izgleda kao da smo uspjeli postići da se više ne boji (vrijedi i za kažnjavanje – ako prestanu nešto raditi kako bi izbjegli negativnu posljedicu) tada smo stvorili tempiranu bombu koja će kad tad “eksplodirati” prema vani (bijeg, ugriz) ili unutra (oboljenje). U svakom slučaju posljedice mogu biti kobne.
Suprotno tome, mislite li da će vam pomoći nečija utjeha, topla riječ, zagrljaj, podrška? Ili mislite da će to povećati vaš strah?
Hoće li vam pomoći ako vam jako bliska i važna osoba pokuša odvratiti pažnju od straha ili vas odvesti dalje od izvora straha. Hoće li vam pomoći ako je uz vas?
A što ako vam želi pomoći (malim koracima i kada ste VI spremni) da pokušate savladati strah dok vas on/a drže za ruku no kao znak potpore? Hoće li to povećati vaš strah?
Neće, jer nije moguće strah nagraditi. Ovdje se radi o mijenjaju asocijacije i emocije.
Psima (i nama) je jako važno da imaju izlaz (mentalni ili/ fizički), to im daje kontrolu nad situacijom, ali i strahom.
Zato, ako želimo pomoći svojem psu, ne bismo ga smjeli forsirati da se suoči sa strahom i trebamo mu biti podrška. Osim toga trebamo mu pomoći da postepeno promijeni asocijaciju i emociju vezanu za ono sto ih plaši.
No treba pripaziti – panično grliti psa i uzrujano ga maziti mu neće pomoći. Izuzetno je važno da ostanemo smireni i stabilni, tada dajemo psu poruku da se ne bojimo i da smo staloženi. Na neke pse to već djeluje umirujuće (daje im povjerenje u nas kao zaštitnika). Ako pas ne želi dodir i želi biti sam tada to trebamo poštovati. No olakšati mu na druge načine (modificirati okolinu i slično).
Također, treba raditi prevenciju tako da se pas sto manje mora suočavati sa strahom, kako se strah ne bi povećavao, što je neizbježno ako pas nema izlaz iz situacije koja ga plaši.
Razvijajte mimo straha sto jači i pozitivniji odnos sa svojim psom kako bi se osjećao automatski sigurniji uz vas te bio barem malo stabilniji u teškim situacijama. Vi u tom slučaju možete psu biti izlaz iz situacije.
Također, dajte mu priliku da uči nove stvari na način gdje će brzo i lako biti uspješan, to će mu to podignuti općenito samopouzdanje. Dugoročno to će mu dati i samopouzdanje da se bolje nosi sa strahom.
Da bi sve to funkcioniralo, ignoriranje, forsiranje, odgurivanje, naša ljutnja i slično samo će psu dati poruku da nama ne može vjerovati i da je potpuno sam u svojem strahu. To ne samo da je tužno i nepotrebno, već je i opasno jer će onda pas kada se uplaši pobjeći – ne samo od izvora straha, već i od nas!
Postoje razne metode i načini kako psima možemo pomoći da promijene negativnu emociju vezanu za nešto/nekoga. Postoje i razna pomagala koja mogu psima pomoći u savladavanju strahova. No svaki pas je drugačija priča koju treba znati pročitati i kojoj se treba znati prilagoditi. No samim što ste svojem psu podrška, već ćete mu učiniti veliku uslugu.
Jelena Kallay
Diploma Animal Behavior Technology, Dip. ABT
Dog Trainer Professional Program, Karen Pryor Academy – Certified Training Partner, KPA CTP
Odličan i vrlo poučan tekst. I sama imam plahog psa koji se do 2-3 godine nije bojao ničega, a sada se boji doslovno svega pa ni sama ne znam u nekim situacijama kako reagirati i kako mu pomoći da se osjeća sigurnije i da ima više samopouzdanja. LP, Nataša.