Kako bismo znali i mogli procijeniti ponasanje i karakter psa, trebamo prvo vidjeti cijelu sliku, saznati i uvidjeti sve okolnosti, saznati sve o uvjetima u kojima pas biva i provesti vise vremena sa psom. Takoder ovisi za sto se pas testira i sto zelimo saznati. Testovi moraju biti humani, ne smiju biti ekstremni, te moraju biti sigurni za psa i osobu koja ih provodi.
Kada radimo procjenu steneta, treba prvo uzeti ono ocito u obzir, da je to stene. Normalno je za stene da je veselo, razigrano i znatizeljno. Postoje razni nacini da saznamo kakvog je stene karaktera i mozemo na osnovu toga donekle previdjeti kako ce se ponasati u odrasloj dobi. No na daljne ponasanje steneta utjece i pubertet, te razne okolnosti i dozivljaji koje ce pas dozivjeti tijekom zivota. S odraslim psima treba biti jos oprezniji, bas zato sto imaju povijest koju mozda necemo moci nikada saznati.
Velika je greska odvesti psa na teren na kojem je odmah previse izazova i previse promjena. Takoder je velika razlika u tome kako cemo procijeniti psa koji je odrastao u sklonistu, u necijoj kuci, u boksovima, u obitelji sa djecom, bez djece, u gradu, na selu, sa drugim psima, itd.. Takoder treba uvidjeti sto je pas do tada naucio u svakodnevnom zivotu, tko se njime bavio, na koji nacin, koliko cesto, itd. (ako je moguce dobiti informacije)
Procjena se radi u kontroliranim uvjetima, na neutralnom terenu, i onda se pas postepeno provodi kroz razne situacije (testove). Cijelo vrijeme moramo imati na umu povijest tog psa (znaci ako je poznata) i okolnosti u kojima zivi. Ne mozemo provoditi testove po sablonama jer to nije profesionalno, strucno ni pravedno prema psu. Niti smijemo biti brzopleti u odlukama.
Na ponasanje psa za vrijeme testa moze direktno utjecati ono sto se dogadjalo netom prije testa ili tijekom tog dana. Dok na sam test cak moze utjecati kakvog je u tom trenutku raspolozenja osoba koja provodi test. Osoba koja provodi testove mora, izmedu ostaloga, jako dobro znati citati pse i znati im “uci u glavu”, mora znati realno i objektivno citati rezultate te donijeti i takve zakljucke. Takoder mora tijekom testova pisati svoja zapazanja i znati prepoznati je li ponasanje uvjetovano okolinom, odnosno do koje mjere (jer okolina uvijek utjece na ponasanje).
Znaci puno toga trebamo uzeti u obzir. Kako sam vec pisala u prijasnjem Blogu, psi u sklonistima znaju nakon udomljenja promijeniti ponasanje kako se mijenjaju okolnosti. Znalo se dogoditi da su psi, koji su prosli testove i otisli u neciji dom, naknadno ugrizli neku osobu ili dijete. I obrnuto psi koji nisu dobro prosli na testovima a dobili su sansu za udomljenje, procvjetali su i vise nikada nisu pokazali ponasanje koje su pokazivali za vrijeme testiranja.
Bila sam na konferenciji u Americi gdje se diskutiralo o tim stvarima i cak se pokazalo da testovi (za pse iz sklonista) koji su se nekoc provodili nisu uzimali dosta stvari u obzir te da su njihovi rezultati danas upitni. Obilazila sam velike centre za napustene zivotinje (SPCA) i bila provedena iza kulisa. Razgovarala sam sa ljudima koji organiziraju i provode takve testove te saznala da i oni imaju neke dileme vezane za rezultate testova i same testove.
Dolazi do pitanja, ako bi se takvi testovi provodili na svim psima, svim kucnim ljubimcima, koliko bi ih proslo? U nekim ustanovama psi se uspavljuju ako ne produ takve testove. Zbog takvih testova mozda neki pas nece biti izabran da bude kucni ljubimac, radni pas, ili ce biti udomljen i postati opasan za okolinu.
Znaci testovi su dobri do jedne granice, te je izuzetno bitno gdje se provode, tko ih provodi i kako ih provodi. Ponavljam, tu ulazi u igru i interpretacija tih testova, koja moze biti i subjektivna. Ponekad je potrebno da vise ljudi provodi jednake testove na istom psu, naravno zasebno, kako bi se to izbjeglo. No i tada moze doci do odstupanja jer se sljedeci dan pas drugacije osjecao i ponasao ili se navikao u prvom testu na neke stvari itd….
Zato oprezno s takvim testovima, tu ne vrijede sablone, vec one trebaju sluziti kao smjernice. Testovi moraju biti jako dobro organizirani i po potrebi ponavljani. Oni jesu bitni, pogotovo za pse iz sklonista koji nakon procjene dobiju sansu ici u program za modifikaciju ponasanja, umjesto da budu uspavani. No tu ne vrijedi jedno pravilo koje pokriva sve, jer svaka zivotinja nosi svoju povijest i pricu i mi ju ne mozemo shvatiti kroz jedan opci test. Takoder ovisi i za sto testiramo psa i tome se naravno testovi trebaju prilagoditi.