Motivirati bi značilo potaknuti, pokrenuti, usmjeriti na način da netko svojevoljno i rado sudjeluje u nečemu ili radi nešto, no vrijedi i obrnuto. Možemo biti motivirani da nešto izbjegavamo i ne radimo. U svakom slučaju želja treba postojati.
Svaka individua odlucuje sto je za nju motivirajuce. Motivacija se moze mijenjati kako se okolnosti mijenjaju, te to ovisi i o dobi, zdravstvenom i psihickom stanju, te novim spoznajama (iskustvima).
Sve to vrijedi i za nase ljubimce, sto znaci da nece svi psi imati jednake motivatore. Zato trebamo uzeti u obzir da ce se oni mijenjati i da ce motivacija biti jaca ili slabija u drugacijim okolnostima. Toga trebamo biti svjesni kada zelimo nesto nauciti svoga ljubimca, i trebamo znati da sve to utjece i na nas odnos s njima.
Psi ce ponavljati one radnje koje im nesto donose (ugodu ili micanje od nelagode). Sto je (za njih) veca vrijednost u pitanju, psi ce vise biti motivirani da do nje dodu. No ako je nesto bilo od vece vrijednosti u jednoj okolnosti, nece nuzno biti i u drugima. Primjerice, ako doma psa nagradujemo keksom, u okolnostima koje dobro poznaje i gdje je vise manje sve jednako svaki dan, pas ce htjeti sudjelovati u onom sto ga trazimo i rado ce uzeti keks kao nagradu.
No ako odemo vani, gdje ima puno vise izazova i uzbudenja, taj isti keks najvjerojatnije nece biti od dovoljno velike vrijednosti da psa motivira da sudjeluje u nasim signalima.
Za psa je sasvim prirodno da ide tamo gdje je veca vrijednost (osnova prezivljavanja), i to ce ga tada motivirati da ode od nas ili ce mu paznja biti na necem drugom.
Sto to znaci za nas?
Znaci da koristenjem adekvatnih motivatora mozemo pomoci psu da izabire nas kako bismo ga potaknuli (motivirali) da sudjeluje u nasim signalima uvijek i svugdje.
Prvo se trebamo potruditi saznati sto sve motivira nasega psa i trebali bismo znati prepoznati zasto neki motivator vise ne vrijedi. Na taj nacin cemo uciti psa da smo mi najcesce izvor njemu jako vaznih stvari te cemo lakse i postici to da pas svojevoljno sudjeluje u onom sto ga trazimo. Takoder cemo izbjeci i sprijeciti svoju frustraciju, koja moze narusiti odnos s nasim ljubimcem.
Motivator je za psa ono sto u danom trenutku najvise zeli, ono sto mu je vazno.
S obzirom na to da je to promjenjivo, trebamo to uzeti u obzir i znati prilagoditi motivator promijenjenoj okolnosti. Pas ce nam to i sam pokazati time zeli li sudjelovati u necemu ili ne zeli. Motivator je za psa ono što u danom trenutku najvise zeli, ono sto mu je važno/vrijedno. S obzirom na to da je to promjenjivo, trebamo to uzeti u obzir i znati prilagoditi motivator promijenjenoj okolnosti. Vrijedi i obrnuto, mozemo promijeniti okolnost kako bi motivator izgubio na vaznosti. Ovisi o cemu je rijec i sto zelimo postici.
Ukoliko zahtjevamo i prisiljavamo psa da ipak nesto radi i sudjeluje, on ce to mozda i napraviti, no motivacija ce mu biti izbjegavanje nelagode, dok ce sam proces ucenja biti u drugom planu. Takoder, pas ce nauciti da taj signal i okolnost donose nelagodu te da je bolje to izbjegavati u buducnosti (odnosno kada se pas ponovno nade u istoj ili slicnoj okolnosti i cuje isti signal) te smo ga zapravo jos vise motivirali da ne zeli sudjelovati. A na taj nacin moze doci i do ozbiljnog narusavanja odnosa sa psom, kao i do ugriza (ako ne nas, tada drugog covjeka, psa, djeteta…)
S druge strane, ukoliko imamo adekvatan motivator, tada ce pas svojevoljno sudjelovati i process ucenja ce biti u prvom planu (aha, kada napravim x doci cu do y, a y mi je vazan – naravno pod uvjetom da je ono sto trazimo za psa njemu razumljivo i izvedivo).
Ako pas osjeca ugodu dok uci, ucenje ce ici lakse i brze, te ce postati dugotrajno (uz veca ponavljanja u pocetku te povremeno odrzavanje u buducnosti).
Sto bi znacilo, sto je pas vise motiviran, a pri tom je motivator za njega ugodan, to cemo lakse i brze postici ono sto zelimo.
Motivator moze biti i od prevelike vrijednosti, tada se pas ne moze fokusirati na ucenje, vec samo zeli doci do toga. U tome slucaju trebamo promijeniti motivator u onaj koji je malo slabije vrijednosti za psa.
Vratimo se na primjer keksa, recimo da smo u svojem domu i kao nagradu za nesto smo izvadili komadice sunke, a ona je za naseg psa od velike vrijednosti. On ce tada mozda biti toliko zaokupljen sunkom da necemo uspjeti skrenuti paznju na ono sto zelimo da radi kako bi bio nagraden. No ako pospremimo sunku i ponudimo keksic (pod uvjetom da ima neku vrijednost za psa), tada ce se pas moci lakse koncentrirati i imati paznju na ucenju.
Takoder cemo nauciti da je pas vise motiviran kada vidi i osjeti sunku, te cemo nju probati koristiti kao motivator u tezim okolnostima.
Motivacija je jako mocna stvar ako je razumijemo, odnosno uzimamo u obzir kada od nekoga nesto trazimo. Potrudite se upoznati svoga psa tako da gledate njegovo ponasnje u odnosu na razlicite motivatore (hrana, igra, drugi psi, njuskanje, odlazak od izvora stresa itd…) i u odnosu na razlicite okolnosti pa cete mu lakse znati pomoci da nauci nesto sto zelite, a i to ce biti od koristi i za izgradnju ljepseg i cvrsceg odnosa (jer pas svojevoljno sudjeluje i mi smo mu izvor neceg vaznog i vrijednog).
Motivacija je dosta kompleksna i velika tema, no zvijezda vodilja je uvijek ista: sto je motivator jaci (od velike vrijednosti za individuu), lakse i brze cemo doci do cilja.