Izuzetno se cudim tomu kako jos uvijek vlada misljenje da na pse treba vikati, prijetiti im, cukati na ogrlici dok se pas davi i jos se ljutiti na njega zbog toga, vikati/istuci ga kada ga napokon uhvatimo nakon sto nije htio doci, ili ako se popiskio u nasem domu, itd, itd.. popis je dugacak.
Da dodete k meni s nekim problemom na konzultacije ili trening, biste li doista poslusali sljedece savjete?
Vi kazete: moj pas laje doma i to mi stvara velik problem, susjedi se bune, sto da radim?. A ja vam odgovorim: Pas ne smije lajati, on time pokusava biti dominantan, morate mu pokazati tko je gazda, zato je najbolje da ga lupite novinama po njusci svaki puta kada laje. S vremenom ce prestati. Ako ne prestaje, morate lupiti jace. Ne zvuci li vam to okrutno, krivo, nepotrebno?
Ajmo dalje.
Vi kazete: moj pas poteze na lajni, ruka me vec boli od njega, ja mu zelim najbolje, a on je tako pokvaren i zlocest i samo me poteze. Ne pomaze ni kada ga cukam, cak sam promijenio/la ogrlicu i sada ima zeljeznu davilicu. Sto da radim? A ja odgovaram: pas zapravo zeli biti dominantan dok vas poteze, zeli biti prvi i pokazati vam da je on glavni. Morate ga puno jace cuknuti, i to raditi onoliko puta dok ne odustane, pa makar se gusio i slinio s krvavim, izbuljenim ocima. Ako ni tada ne prestaje, zakucajte ga na pod i drzite dolje jako crvrsto makar se koprcao, kad se smiri, znaci da ste pobijedili, tada ste vi gazda svojemu psu, a on je tada naucio da vas mora slusati. Sigurno ce hodati mirno kraj vas nakon toga.
Vi kazete: moj pas piski po kuci stalno, ne mogu to podnijeti, sto da radim? Ja vam odgovorim: mozete raditi nesto od sljedeceg: vicite na njega kada nadete lokvu mokrace, gurajte mu glavu unutra i nemojte mu dati veceru. Ili uzmite novine, dovucite ga za siju do mokrace i vicite na njega, mozete jos uzeti i novine i udarati po guzi. S vremenom vise necete morati lupati psa, biti ce dovoljno da vidi novine i odmah ce pobjeci od vas s podvijenim repom, to je znak da ste vi njegov gazda i da mora raditi ono sto vi kazete. S vremenom ce prestati piskiti jer se nece usuditi.
Vi kazete: moj pas uzasno laje na druge pse, moje setnje su nepodnosljive, sto da radim? Ja vam kazem: psi ne smiju lajati nikada i ni na koga, a kamoli rezati. Cim pocne, dobro ga cuknite i viknite NE!!!, ako ne prestane, prikujte ga na pod. U svakoj setnji idite sve blize i blize drugim psima i ako pocne, udarite ga nogom u straznji misic i jako cuknite, uvijek vicite NE!!! Sigurno ce prestati ako budete uporni u korekciji.
Vi kazete: Moj pas se svega boji, jako ga volimo, ali to nam smeta, sto da radimo? Ja vam odgovaram: ma nije to nista, samo se pravite da je sve uredu, ignorirajte ga, i dovodite u situacije kojih se boji, vec ce se vremenom nauciti. Ako se trese i cvili, nedajte mu da vam dode blizu i nemojte ga slucajno dirati. Pravite se da ga nema koliko god on pokusavao, tako cete mu pokazati da se nema cega bojati.
Mogu nabrajati do prekosutra.
Necu pisati o tome zasto je sve gore navedeno apsolutno pogresno. Vise me zanima biste li vi to bez pogovora napravili samo zato jer se profesionalno bavim zivotinjama? Vjerujete li da je to u redu prema psima?
Vjerujete li da je to jedini nacin? Ispravan nacin?
Znam poprilicno puno rjesenja za sve gore navedeno i niti jedno nema dodirnih tocaka sa zastrasivanjem, vikanjem, fizickom silom, ljutnjom, forsiranjem i ocekivanjem da nas psi MORAJU slusati.
Jeste li ikada zastali i zapitali se kako je njima? Sto su stvarno naucili u tome trenutku? Zar zelite da vas se pas boji ili vasih potencijalnih reakcija?
Tu su nebrojene negativne posljedice za pse, kao i za nas odnos s njima. I to negativne posljedice psihicke kao i fizicke (zdravstvene).
Da bi zivotinja uistinu s nama suradivala, najprije moramo zasluziti njezino postovanje i povjerenje. Sve je ostalo zapravo vlasnicki odnos – mi naredujemo – oni izvrsavaju bez pogovora.
Znate onu: Zivjeti sa psom je privilegija, a ne pravo…
